-->
linkovi
Projekt podržali
OMIS GRBPovijest
Povijesno središte grada smješteno je na istocnoj obali Cetine, a u anticko vrijeme naselje se vjerojatno nalazilo sjevernije od današnjeg, u zaseoku Baucici. Podrijetlo naziva grada potjece od slavenske rijeci HOLM / HUM, što je prevedenica ilirsko-grcke rijeci ONAION / ONEON, a znaci brijeg, brdo, mjesto na brijegu ili da je ONEUM prozvan po rijeci Cetini koju su grcki kolonisti u donjem toku zvali Nestos iz cega se izvodi ime grada Oneum (Onaeum).
Srednjovjekovni se grad naziva Olmissium, Almivssium, a u doba mletacke vlasti Almissa. Današnje se ime Omiša izvodi iz srednjovjekovnog imena. U srednjem vijeku gusarstvo je za Omišane bio važan nacin stjecanja. Omišani su bili poznati gusari, što im je olakšao položaj grada, a i njihove lagane i brze brodice. U vrijeme najvecih pohoda na celu omiških gusara bili su knezovi Kacici, koji su puna dva stoljeca predvodili napade na papinske galije i trgovacke brodove mocne Venecije, Dubrovnika, Splita, Kotora... Nakon Kacica, gospodari Omiša su bili knezovi Šubici, braca Horvat koji su bili pod zaštitom bosanskog kralja Tvrtka I, bosanski velmoža Hrvoje Vukcic Hrvatinic, ban Ivaniš Nelipic, obitelj Matka Talovca koja vlast nad gradom dobiva od kralja Žigmunda, te bosanski vojvoda Stjepan Kosaca. Nakon što je Ladislav Napuljski 1409. prodao Dalmaciju Mletackoj Republici, 1444. i Omiš je priznao vlast Mletaka u cijem sastavu ostaje do 1797. god. Nakon propasti Venecije, Omiš pripada Austriji sve do 1805. god., a od 1805 - 1813. francuskoj upravi. Nakon pada Napoleona Omiš zauzima, kao i cijelu Dalmaciju, austrijska uprava gdje i ostaju sve do kraja Prvog svjetskog rata.

Povijest Poljica
Poljica su nekada bila upravno-politicki a danas su samo geografsko-povijesni pojam. To je nevelik prostor izmedu uvira rijeke Cetine u Omišu i rjecice Žrnovnice u Stobrecu. U zaledu se prostiru preko planine Mosor do Cetine ispod Garduna blizu Trilja. Po zemljopisnoj strukturi Poljica se odlikuju iznimnom ljepotom i bogatom povijesnom prošlošcu. U odgonetanju davne i novije povijesne zbilje seljacke republike Poljica, poznate i pod nazivom Poljicka knežija, nastala je od Ivana Luciusa iz 17, stoljeca du danas obimna literatura u našoj i svjetskoj historiografiji. U mnoštvu napisanih stranica o svakidašnjem životu Poljica, geografskim i povijesnim znacajkama, geološko-morfoloskim i klimatskim osobitostima zemljišnog prostora, arheološkim nalazima, toponomastickoj i jezicnoj gradi pojavljuju se u novije vrijeme monografski prikazi i zbornici znanstvenih radova ne samo o tome podrucju u cjelini nego i o pojedinim njegovim dijelovima (Podstrana, Dugi Rat, Jesenice i dr). Ipak, po mišljenju A. Laušica, moramo priznati da još nemamo jedno sustavno djelo o srednjovjekovnim Poljicima koje bi, bez rodoljubnih zastranjivanja, na temelju povijesnih cinjenica analiticko-kriticki prikazalo presudne dogadaje poljicke prošlosti, osobito u doba narodnih vladara, i odnos Poljicana prema Neretvanskoj kneževini. Vec je receno da se Laušic protivi tezama prema kojima su Poljica bila sastavnim dijelom Neretvanske Kneževine, koja da je svoju zapadnu granicu protegla sve do Zrnovnice i time veliki dio poljickog prostora izdvojila iz sastava Hrvatske sve tamo do XVI. stoljeca.





Kulturno povijesne znamenitosti
Tvrđava Fortica Starigrad
Cijelu bogatu i iscrpnu povijest gusarstva zorno predocuje tvrdava FORTICA, zajedno s tvrdavom Mirabela ili Peovica. Tvrdava Fortica nalazi se na samom vrhu omiške Dinare. Za gusarenje to je bilo jako važno, jer se se s jednog mjesta moglo nadzirati veliko podrucje i na kopnu i na moru. Naime s kule Fortice pruža se pogled na cijeli grad, kanjon rijeke Cetine na otoke Brac, Hvar i Šoltu, zatim srednja Poljica.
Sama svrha tvrdave bila je obrana od neprijatelja. Fortica je prvenstveno služila za sklonište i u slucaju da je Omiš bio opkoljen s tvrdave bi se bacile velike gromade kamenja koje bi porušile cijeli grad, a samim time bi se uništio i neprijatelj. Danas možemo biti ponosni što do toga nije došlo i što možemo uživati u carima ovog predivnog dalmatinskog gradica.
Iz samog centra grada možete doci do tvrdave dobro uredenom stazom s putokazima, tako da nema bojazni da cete se izgubiti. Do tvrdave možete stici pješice iz grada, preko naselja Baucici i popeti se na tvrdavu za 20- tak minuta i uživati u prekrasnom pogledu.

Tvrđava Mirabela Peovica   
Zašticeno podrucje nalazi se unutar granica: od kapelice Sv.Nikole uz rijeku Cetinu, rijekom do novog mosta, ulucom Fošal obalom do gradskog pristaništa, do bedema Trijun u8kljucujuci gradsko groblje i bedem, hrbatom brda Peove, sjevernom stranom tvrdave Peovica do kapelice Sv. Nikole na rijeci Cetini. Ovako ogradeni dio Omiša predstavlja srednjovjekovni dio grada koji je bio okružen gradskim zidinama s utvrdama od kojih tvrdava Peovica predstavlja najviši završni dio, a potjece iz 13. stoljeca. Gradevine ovog dijela Omiša podignute su od 16. do 19. st. I obuhvacaju stilove renesanse do pucke arhitekture 19. stoljeca.
Sama uloga tvrdave Peovica ili Mirabela je bila izvidnica od neprijatelja. S tvrdave Mirabele pruža se pogled na cijeli dio starog grada, Punte, Prika i Duca, ali i na cijeli bracki kanal. To je tadašnjem mjesnom stanovništvu pružalo iznimnu zaštitu od neprijatelja, a svi znamo kako su bili jaki omiški gusari. Sama okolina tvrdave omogucuje izvidnicu na cijeli grad i prostor je lijepo ureden. Sama tvrdava sastoji se od cetiri kata i izlaz na vrh s kojeg se pruža predivan pogled. Neka Vam ove fotografije pomognu docarati tvrdavu «MIRABELA» ili «PEOVICA»  

Župna Crkva sv. Mihovila
Župna je crkva u Omišu posvecena sv. Mihovilu. Sagradena je pocetkom XVII. Stoljeca, o cemu svjedoci natpis na latinskom na pobocnim vratima. Zvonik crkve dovršen je u XVIII. Stoljecu. Crkvu su sagradili mjesni graditelji, a objedinjuje znacajke gotike, renesanse i ranog baroka. U niši iznad raskošnog kamenog ulaza nalazi se kip sv. Mihovila i prozorska ruža. Na crkvenim zidovima nalaze se grbovi mletackih plemica i grb grada Omiša. Kameni se grbovi mogu vidjeti i na kucama bogatijih obitelji, a portreti uglednijih plemica na oltarnim slikama u crkvi.

Crkva svetog Roka
Crkva sv. Duha podignuta je na mjestu starije goticke crkve iz 1585. zaslugom Marka Dreškovica, procelnika istoimene baštine. Kasnorenesansna gradevina bila je smještena u upravnom središtu komune, uz gradsku ložu i toranj gradskog sata. U njoj su se održavale skupštine pucana. Crkva je prostrana jednobrodna gradevina s visoko izdignutim cetvrtastim svetištem i presvodena prelomljenim svodom. Unutrašnjost gradevine je ožbukana, a u podanku svoda tece profilirani kameni vijenac. Glavno procelje gradeno je finim klesancima, a na vrhu je zvonik na preslicu s tri otvora za zvono. Glavni portal ima bogati kasnorenesansni višestruko profilirani okvir s natpisom o gradnji na atici. U apsidi je drveni pozlaceni oltar na kojem je ranije bila slika «Silazak Duha Svetoga» rad slikara Palme Mladeg.

Franjevacki samostan s crkvom Gospe od Karmela s muzejom
O franjevackom samostanu iscrpne je podatke ostavio fra Stjepan Vrljic, graditelj i prvi gvardijan samostana. Ljetopis, napisan na Bosancici govori o tome kako su franjevci, pritisnuti stalnim turskim napadima, 1715. godine pobjegli u primorje, koje je tada bilo pod mletackom vlašcu. Najprije dolaze u Rogoznicu, da bi 1716. godine bili pozvani u Omiš, gdje su od omiških gradana dobili na dar zemljište i staru crkvicu Gospe od Karmela na Skalicama. Tu su sagradili samostan, gdje su se nastanili na jesen 1718. godine. Današnja crkva, u sklopu samostana, sagradena je 1714. godine, jer su zidovi stare crkve bili trošni i raspuknuti, a i crkva je postala premalena.
...
(164) 23.04.'18 | 19.04.'18 | 18.04.'18 | 13.04.'18 | 11.04.'18 | 04.02.'14 | 28.01.'14 | 27.01.'14 | 23.01.'14 | 21.01.'14 | 17.01.'14 | 16.01.'14 | 14.01.'14 | 24.12.'13 | 20.12.'13 | 19.12.'13 | 16.12.'13 | 13.12.'13 | 12.12.'13 | 10.12.'13 | 04.12.'13 | 20.11.'13 | 18.11.'13 | 15.11.'13 | 14.11.'13 | 05.11.'13 | 28.10.'13 | 24.10.'13 | 15.10.'13 | 14.10.'13 | 09.10.'13 | 04.10.'13 | 30.09.'13 | 26.09.'13 | 23.09.'13 | 13.09.'13 | 05.09.'13 | 01.08.'13 | 26.07.'13 | 22.07.'13 | 19.07.'13 | 16.07.'13 | 05.07.'13 | 03.07.'13 | 27.06.'13 | 20.06.'13 | 11.06.'13 | 14.05.'13 | 08.05.'13 | 07.05.'13 | 03.05.'13 | 02.05.'13 | 26.04.'13 | 25.04.'13 | 18.04.'13 | 15.04.'13 | 11.04.'13 | 10.04.'13 | 28.03.'13 | 27.03.'13 | 21.03.'13 | 18.03.'13 | 04.03.'13 | 15.02.'13 | 14.02.'13 | 13.02.'13 | 11.02.'13 | 04.02.'13 | 28.01.'13 | 21.01.'13 | 17.01.'13 | 04.01.'13 | 31.12.'12 | 28.12.'12 | 21.12.'12 | 03.12.'12 | 28.11.'12 | 27.11.'12 | 26.11.'12 | 21.11.'12 | 15.11.'12 | 09.11.'12 | 06.11.'12 | 30.10.'12 | 23.10.'12 | 18.10.'12 | 17.10.'12 | 16.10.'12 | 11.10.'12 | 05.10.'12 | 04.10.'12 | 03.10.'12 | 02.10.'12 | 28.09.'12 | 25.09.'12 | 17.09.'12 | 06.09.'12 | 05.09.'12 | 03.09.'12 | 21.08.'12 | 14.08.'12 | 13.08.'12 | 01.08.'12 | 31.07.'12 | 27.07.'12 | 24.07.'12 | 17.07.'12 | 11.07.'12 | 10.07.'12 | 29.06.'12 | 21.06.'12 | 20.06.'12 | 19.06.'12 | 15.06.'12 | 12.06.'12 | 11.06.'12 | 22.05.'12 | 30.04.'12 | 27.04.'12 | 18.04.'12 | 02.04.'12 | 29.03.'12 | 27.03.'12 | 23.03.'12 | 21.03.'12 | 09.03.'12 | 20.02.'12 | 17.02.'12 | 16.02.'12 | 07.02.'12 | 01.02.'12 | 10.01.'12 | 22.12.'11 | 21.12.'11 | 14.12.'11 | 07.12.'11 | 01.12.'11 | 29.11.'11 | 22.11.'11 | 16.11.'11 | 09.11.'11 | 04.11.'11 | 03.11.'11 | 28.10.'11 | 18.10.'11 | 17.10.'11 | 06.10.'11 | 30.09.'11 | 23.09.'11 | 22.09.'11 | 21.09.'11 | 19.08.'11 | 16.08.'11 | 28.03.'11 | 23.03.'11 | 01.03.'11 | 25.02.'11 | 23.02.'11 | 22.02.'11 | 21.02.'11 | 17.02.'11 | 16.02.'11 | 11.02.'11 | 08.02.'11 |
Web: http://www.omis.hr
Email Omiš  
  RSS Omiš  RSS
© Svi materijali na ovom webu, izgled, i koncept su zaštićeni Zakonom o autorskom pravu. Prijenos dozvoljen isključivo uz naznaku 'kako prenosi Lokalna Hrvatska' / * statistički podaci korišteni iz biltena Državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr) / ** vremenska prognoza se preuzima direktno sa stranica Državnog Hidrometeorološkog zavoda hrvatske (www.dhmz.hr ) / *** vijesti JLS se preuzimaju sukladno Ugovoru Lokalne Hrvatske i pojedinih JLSa o sudjelovanju u projektu, autorsko pravo pripada pojedinim autorima / izdavač: Udruga Lokalna Hrvatska / oblikovanje: Davor Bačić / programiranje: Željko Erceg / projekt pokrenut MMIX / aktualni dizajn MMXIII/2013