linkovi
Projekt podržali
ILOKGrad Ilok je najistočnija točka Republike Hrvatske, smješten na obroncima Fruške gore, uz desnu obalu Dunava u području Srijema. Od 1993. sjedište je lokalne uprave za mjesta Bapska, Mohovo i Šarengrad. Graniči sa Srbijom i Crnom Gorom s čak 5 prijelaza. Područje grada Iloka obuhvaća površinu od 128,89 km2

Povijest
Područje grada Iloka bogato je kulturnim nasljeđem, što potvrđuju nalazi iz pretpovijesti, rimskog razdoblja, kada se na mjestu Iloka nalazila konjanička utvrda Cuccium. Iz rimskog razdoblja ima lijep broj vrijednih nalaza: napose spominjemo sarkofage, dijelove nadgrobnih spomenika, a 2000. godine pronađena je nadgrobna ploča s natpisom. U vrijeme Rimljana zasađena je i plemenita vinova loza na ovom području, te se može reći da je to živi spomenik rimske kulture. Rimljani su izgradili i vodovod, pet kilometara od mjesta, sa izvora Vodena glava dovodili su zemljanim cijevima vodu do samog mjesta, o čemu nam svjedoče vodovodne cijevi koje se često nalaze u raznim dijelovima grada.

Bogati su nalazi iz vremena seobe naroda i srednjeg vijeka. Bogatstvo događanja na mjestu Iloka može se pratiti kroz materijalne svjedoke prošlosti i kroz pisanu građu.

U Srednjem vijeku u Iloku je izgrađena utvrda, a u pisanim spomenicima spominje se više crkava i samostana. Od 1365. godine gospodari grada je obitelj Kont, koji poslije uzimaju ime Iločki, a najpoznatiji gospodar grada iz obitelji Iločki je Nikola (oko 1410. + 1477.), jedan od najutjecajnijih velikaša u Hrvatskoj i Ugarskoj, bio je ban slavonski i hrvatski te kralj Bosne od 1471. do smrti, 1477. godine, kovao je i vlastiti novac. Kao gospodar imanja naslijedio ga je sin Lovro (oko 1460. - oko 1525.). Uz tvrđavu i dvor gospodara grada, uz više crkava i kapela, u gradu je postojala bolnica i ubožnica. Temelji dviju srednjovjekovnih crkava otkriveni su u tvrđavi.

Privilegije grada Iloku je dao kralj Vladislav 1453. godine, a u svečanom obliku Statut grada potvrdio je kralj Ludovik II. 1525. godine. Statut grada Iloka čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Beču, a u prijevodu o. Lovre Kiša (1896. + 1988.), objavljen je u Vinkovcima 1971. godine u “Godišnjaku Matice hrvatske”. Drugi vrijedan pisani spomenik grada Iloka je djelo “Čudesa brata Ivana Kapistrana” iz 1460. godine. Sačuvano je nekoliko popisa čudesa i čuvaju se u Rimu, Napulju, a našoj javnosti najpoznatiji je pariški primjerak, koji je objavljen u latinskom originalu u Osijeku 1972. godine u pripremi dr. Ive Mažurana, a u hrvatskom prijevodu o. Lovre Kiša objavljen je u Zagrebu 1996. godine.

U “Čudesima” se u Iloku među ostalim zanimanjima spominje učitelj - literat, gradski notar, što svjedoči o kulturnom i gospodarskom razvoju grada, a u popisima sveučilištaraca u Beču od 1453. do 1630. godine spominje se više studenata iz Iloka.






Franjevci se u Iloku zasigurno nalaze u prvoj polovici 14. st., kada je izgrađeno zapadno krilo samostana, dok je franjevačka crkva Uznesenja Marijina, građena 1349. godine. Crkvu je obnovio i produžio Nikola Iločki poslije smrti sv. Ivana Kapistrana (1386. - 1456.), koji je umro u Iloku 23. listopada 1456. godine. Današnja župna i franjevačka crkva je od 1700. godine posvećena sv. Ivanu Kapistranu, kojega je Katolička crkva uvrstila u popis svetaca 1690. godine. Crkva je od 1906. do 1913. godine, obnovljena u novogotskom slogu po nacrtima Hermana Bolle-a, (1845. + 1926.) i pod vodstvom domaćeg franjevca, književnika i povjesničara o. Mladena Barbarića (1873. + 1936.). U kapeli ispod tornja, koja se nalazi na mjestu gdje je prema tradiciji bila ćelija u kojoj je umro sv. Ivan Kapistran nalazi se slika Mirka Račkog (Novi Marof, 1879. + Split, 1982.) iz 1909. godine “Posljednji blagoslov sv. Ivana Kapistrana”.

U 18. stoljeću u Franjevačkom samostanu djeluje filozofsko i teološko učilište, te druge škole za pripravu kandidata za franjevački red. Sačuvana je bogata knjižnica, smještena u srednjovjekovnoj kuli koja je u sklopu samostana. Na samostanskoj blagovaonici sačuvan je barokni portal i intarzirana vrata iz 1727. godine, a u blagovaonici su stolovi iz toga vremena, te umjetničke slike iz 18. i 19. stoljeća.

Osmanlije su gospodari Iloka od 1526. do 1688. godine. U gradu su sačuvani spomenici islamske kulture turbe - grob uglednog Turčina i hamam - obredno kupalište. U borbama za oslobođenje Iloka od Turaka nastradala je tvrđava, srednjovjekovne crkve i dvor Knezova Iločkih, koji je dijelom spaljen, a poslije je sjeverni dio potpuno srušen.

Oslobođena utvrda Ilok kao i drugi dijelovi Slavonije došao je pod upravu Carske komore, a 1697. godine car Leopold poklonio je dvorac u Iloku i posjede u Srijemu talijanskoj obitelji Odescalchi kao naknadu za pomoć pape Inocenta XI. (1611. + 1689.) od 336.000 forinti za vojnu protiv Osmanlija. Prvi vlasnik posjeda bio je knez Livio Odescalchi (1652. + 1713.), koji se istakao i kao vojskovođa u obrani Beča 1683. godine.

Kneževi Odescalchi početkom 18. stoljeća obnovili su srednjovjekovni dvor knezova Iločkih, a kasnijim dogradnjama dvorac je u 19. stoljeću dobio današnji izgled. Novija konzervatorsko restauratorska istraživanja daju novu sliku gradnje ovog objekta. Otkriveno je sjeverno krilo srednjovjekovnog dvora Knezova Iločkih a na drugom katu sadašnjeg dvorca na svjetlo dana došla je dvorana s renesansnim kamenim prozorima, koji se obnavljaju a rekonstruirati će se i sama dvorana u postavu Muzeja grada Iloka.

Po oslobođenju Iloka od Turaka u Ilok dolaze franjevci iz Olova, Bosna, sa hrvatskim narodom i plemićkom obitelji baruna Brnjaković. U to vrijeme obnavlja se Franjevačka crkva i samostan, a baruni Brnjaković dobivaju dozvolu cara Leopolda da u iločkoj tvrđavi izgrade svoj dvor, a posjede su imali u istočnom dijelu Iloka, te je ostao naziv polja Barunovača i u susjednom Neštinu. Budući da obitelj Odescalchi nije nikada stalno živjela u Iloku Brnjakovići su bili jedino više plemstvo u gradu.

Na Katoličkom groblju izgrađena je 1743. godine crkva u čast sv. Roku, zaštitniku protiv kuge. U ovim krajevima vladala je takozvana «Banatska ili Erdeljska kuga» od 1736. do 1741. godine. U Iloku je 1738. godine od kuge umrlo 17. franjevaca i 286 stanovnika.

Na tržnici u gornjem gradu izgrađena je 1746. godine na temeljima tvrđavskoga zida kapela u čast sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika ribara, vodeničara i drugih zanimanja uz rijeku.







U Iloku je postojala pravoslavna crkva sv. Mihajla arhanđela. Prva crkva građena je od opeke 1703. godine u gornjem gradu i bila je blizu pravoslavnog groblja. Već nakon stotinu godina građena je nova crkva bliže središtu mjesta, jer je stara bila ruševna. Zidanje crkve započelo je 1798. godine, a završeno je 1802. godine. Crkva je izgrađena i ukrašena u baroknom stilu. Ikonostas je rezbario drvorezbar Marko Vujatović, a slikao ga je akad. slikar Kosta Pantelić od 1731. do 1737. godine. Crkva je nažalost porušena mjeseca veljače 1942. godine. U vrijeme progonstva iločkog hrvatskog stanovništva u Ilok je došao veliki broj izbjeglih Srba iz drugih krajeva Hrvatske, te je 1992. godine na temeljima stare crkve započeta izgradnja novog hrama. Hram nije dovršen i ostao je bez krova kao spomenik jednog teškog vremena za sve Iločane bez razlike vjere i narodnosti. Godine 1895. osnovano je Srpsko pravoslavno pjevačko društvo «Gusle» u Iloku.

U Iloku živi najveća skupina Slovaka u Republici Hrvatskoj, koji su većinom evangelici. Prvi slovački doseljenici bili su katolici, koji su se s vremenom pohrvatili. Slovaci evangeličke vjere počeli su u Ilok dolaziti u drugoj polovici 19. stoljeća i ubrzo se organizira vjerski život, kada 1864. godine Bačko – srijemski seniorat Evangeličke crkve kupuje kuću za crkvene potrebe, školu i stan učitelja. Godine 1914. održana je prva kazališna predstava na slovačkom jeziku u Iloku čime je društveni život Slovaka dobio novi zamah, a kulturno prosvjetno društvo postoji od 1928. godine, koje djeluje i danas kao Slovačko kulturno prosvjetno društvo «Ljudevit Štur». Godine 1952. izgrađen je Slovački narodni dom koji je središte društvenog i kulturnog života Slovaka. U Ilok za svećenika 1921. godine dolazi Adam Vereš (1883. + 1931.) koji je 1929. godine postao prvi biskup Slovačke evangeličke crkve u Jugoslaviji, i tako Ilok postaje biskupsko sjedište. Slovačka evangelička crkva izgrađena je 1962. godine. Među iločkim Slovacima kao vjerski službenik i učitelj djelovao je od 1884. godine profesor Jozef Maliak (1854. + 1945.). Slovaci su većim dijelom nastanjeni u istočnom dijelu Iloka, gdje se nalazi Evangelička crkva i groblje, te Slovački narodni dom.

Kada su se Židovi počeli naseljavati u Ilok nije nam poznato, ali Kronika franjevačkog samostana u Iloku bilježi da je 19. rujna 1855. godine dovršena sinagoga u donjem gradu ispod samostanskog brijega. Izvan mjesta Iloka prema jugu nalazi se i židovsko groblje, koje vjerojatno ima početke u isto vrijeme kada je građena sinagoga. U Iloku su poslije postojale dvije židovske bogomolje, jer su bile dvije vjerske zajednice Aškenazi i Sefardi. Djelovala je škola za proučavanje Tore, spominje se židovsko kupalište, knjižnica, a postojala je i mesnica za obredno klanje stoke i peradi. I danas u gradu na Dunavu postoji Židovska ulica, ali nema niti jednoga Židova. U Ilok se prije Drugog svjetskog rata doselio veći broj Židova bježeći iz Poljske. U Jasenovcu je izgubilo život većina iločkih Židova, a svega petnaestak preživjelo je ratna stradanja, koji su otišli u Izrael kada je nastala nova država.
...
Web: http://www.ilok.hr/
Email Ilok  
RSS Ilok  RSS 1 RSS Ilok  RSS 2 RSS Ilok  RSS 3
© Svi materijali na ovom webu, izgled, i koncept su zaštićeni Zakonom o autorskom pravu. Prijenos dozvoljen isključivo uz naznaku 'kako prenosi Lokalna Hrvatska' / * statistički podaci korišteni iz biltena Državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr) / ** vremenska prognoza se preuzima direktno sa stranica Državnog Hidrometeorološkog zavoda hrvatske (www.dhmz.hr ) / *** vijesti JLS se preuzimaju sukladno Ugovoru Lokalne Hrvatske i pojedinih JLSa o sudjelovanju u projektu, autorsko pravo pripada pojedinim autorima / izdavač: Udruga Lokalna Hrvatska / oblikovanje: Davor Bačić / programiranje: Željko Erceg / projekt pokrenut MMIX / aktualni dizajn MMXIII/2013