Riječ kaštel, kastel potječe od latinske riječi castellum, a označava utvrđeni dvor, zamak, tvrđavu, kulu ili bedem.

Kaštela se dijele se na:
DONJA KAŠTELA: K. Štafilić, K. Novi, K. Stari, K. Lukšić
GORNJA KAŠTELA:. Sućurac, K. Gomilica, K. Kambelovac

Grad Kaštela, kao jedinica lokalne samouprave, koja danas djeluje u sklopu Splitsko-dalmatinske županije, nastao je od sedam naselja nekadašnje Općine Kaštela.
S gotovo 50 tisuća stanovnika, Grad Kaštela smješten je u Kaštelanskom zaljevu, između otoka Čiova i poluotoka Marjana, između gradova Trogira i Splita. Prirodno je to područje, zaštićeno planinom Kozjak sa sjevera i okruženo srednjodalmatinskim otocima s juga, pa stoga nije čudno što je od prapovijesti čovjekovo utočište.
U antičko su se doba ovdje gradile vile, a zemlja oplemenjivala mediteranskim kulturama, najčešće vinovom lozom i maslinama. Barbari su ga pustošili u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku.
Hrvati su se doselili u 7. stoljeću i gradili svoje naseobine po obroncima Kozjaka, o čemu svjedoče sačuvane crkvice i ostaci naselja starohrvatskih vladara, koji su ovdje imali sjedište svoje države.

Kako bi zaštitili sebe i svoje pučane, u doba turskih najezdi, plemići iz obližnjih gradova, uz samo more su gradili utvrde.Krajem 15. st. sagrađeno je šesnaest utvrda-palača, a oko njih sedam oblikuju se naselja koja rastu, razvijaju se i konačno spajaju u Grad Kaštela.
Samo naselje sastojalo se od utvrđena dvorca gospodara i sela kojeg čine pravilno raspoređene kuće težaka unutar seoskih zidina. U središtu je seoski trg, a ulice se sijeku pod pravim kutom. Dvorac gospodara, građen na morskim grebenima, s naseljem je povezan pokretnim mostom. Kašteli su imali renesansne arhitektonske stilske odlike, raskošna unutarnja dvorišta i bogate interijere.

Unutar sela gospodari grade male sakralne objekte, a u 17. st. težaci podižu velike barokne crkve izvan seoskih zidina. U 17. st. naselja se šire izvan zidina sela te se međusobno spajaju. Skladan odnos tih naselja uz obalu traje sve do 19. st.
Ubrzanim privrednim razvojem, deagrarizacijom i industrijalizacijom toga prostora, njegova slika i sadržaj u potpunosti se mijenjaju. Stare urbane jezgre sedam Kaštela devastirane su, a brojni lokaliteti i spomenici uništeni ili otuđeni.

Kaštel Sućurac
U Kaštel Sućurcu se nalazi najstarija obrambena kula koju je 1392.g. sagradio splitski nadbiskup A. Gvaldo kako bi zaštitio seljake naselja Putalj, smještenog na obroncima Kozjaka oko crkvice sv. Jurja. Nizom dodatnih zahvata, kula je postala naselje uz more.
Nadbiskup Averaldo je 1488.g. tu sagradio svoj ljetnikovac a svoj konačni oblik kaštel je dobio 1509.g. Najstariju jezgru Sućurca čini sklop Kaštilica kojeg čini dvorište utvrđene palače - ljetnikovca na čijem se južnom zidu nalaze raskošno ukrašeni prozori u stilu visoke gotike i seoskih kuća. Za razliku od ostalih naselja ovdje je trg formiran na južnoj strani ljetnikovca. Danas se na njemu nalazi izložbeni prostor "Podvorje " u kojem se čuva dio arheoloških nalaza iz Putalja.
Od stare župne crkve sagrađene u 16 st. ostao je samo zvonik jer je crkva 1943. godine, tijekom savezničkog bombardiranja, srušena.
U riznici nove župne crkve čuva se prijepis Trpimirove darovnice napisane u 04.03.852.g. u Bijaćima, ispred crkve sv. Marte iz XVI st.. Osim darovnice tu se još čuvaju kameni starosućurački luk, ostali kameni spomenici i dijelovi drvenih barkonih skulptura s oltara stare župne crkve te velik broj predmeta od zlata i srebra (uporabni crkveni predmeti i nakit - dio kaštelanske narodne nošnje).
Sjeverno od Kaštel Sućurca nalazi se župna crkva Gospe od Doca, danas poznatija kao Gospe na Hladi. Nelada je bila župna crkva naselja Sela. Još sjevernije, na obronku Kozjaka nalaze se ostaci predromaničke crkve sv. Jurja od Putalja koja potječe iz IX.st. i zadužbina je kneza Mislava. Od nje su sačuvani ulomci pleterne ornamentike. Nova crkva je sagrađena 1927.g. Arheološkim istraživanjima provedenim oko crkve i na obližnjem groblju Gajina otkriven je prvo rimski a zatim i prapovijesni sloj.

Kaštel Gomilica
Kralj Zvonimir je 1078.g. darovao samostanu benediktinki iz Splita posjed u Kaštelanskom polju, na kojem su one, u 12.st., sagradile crkvu sv. Kuzme i Damjana. Crkva je izgrađena u romaničkom stilu na temeljima ranije nekropole i starokršćanske crkve (ostaci starokršćanskih sarkofaga). Nalazi se u blizini rimske villae rusticae a u njoj se čuvaju moći sv. Djevice Marije, sv. Kuzme i Damjana te ugarskog kralja sv. Stjepana. Ispred crkve raste hrast medunac star oko 700 godina ispod kojeg se, ako je vjerovati legendi, odmarao hrvatski kralj Zvonimir.
Benediktinke su 1545.g završile gradnju Kaštilica na morskom grebenu zvanom Gomilica. Ulaz u kaštel i danas štiti visoka kula u koju se ulazilo preko drvenog pokretnog mosta. Osim koludrica u utvrdu se uselilo i nekoliko obitelji iz porušenog sela Kozice dok su ostali sagradili svoje kuće na obali, u neposrednoj blizini utvrde.
Stara župna crkva iz 18 st. poznata je po izrezbarenim baroknim vratnicama. Fulgencije Bakotić, drvodjelac i svećenik rođen je sredinom 18. st. u Kaštel Gomilici. Poznat je po izradi raspela od kojih se jedno nalazi u župnoj crkvi, dva poljudskom samostanu, jedno u Muzeju Grada Kaštela te nekoliko u talijanskim samostanima.

Kaštel Kambelovac
Braća Jerolim i Nikola Cambi, splitski plemići i zemljoposjednici, su 1517.g., u skladu sa odobrenjem iz 1478.g. na malom otočiću izgradili kaštel s namjerom da zaštite sebe i stanovnike sela Lažane i Kruševik. Kaštel ima cilindrični oblik (jedini takav u Kaštelima) koji je veoma pogodan za obranu od neprijatelja.
Na prostoru Kaštel Kambelovca izgrađeni su i kašteli obitelji Grissogono i Lipeo. Seljaci iz starohrvatskog sela Kruševika su 1525.g. izgradili dva kaštela - Veliku i Malu Piškeru. To je bio jedinstveni primjer u Kaštelima da su seljaci izgradili svoje utvrde.
Zbog velikog broja kaštela, Kaštel Kambelovac je postao razvučeno selo.
Na padinama Kozjaka nalazi se crkvica sv. Martina od Kruševika, nekada središte sela Kruševika. Danas crkvicu zovu Gospe na Krugu ili Gospe od Snijega. Sjeverno od Kruševika, na predjelu Lažane odnosno na istoimenom obronku brda Kozjak nalazi se srednjovjekovna crkva sv. Mihovila dok se na zapadnoj strani obronka nalazi stražarnica - kuća iz XVI. stoljeća. Pri samom vrhu Kozjaka smjestila se kula Kaštilica. Do ovih crkava kao i do planinarskih domova pod Koludrom (325 m) i Orlovog gnjezda vode obilježene planinarske staze. Uz brdo pa sjeveroistočno uz glatku, okomitu liticu osiguranu čeličnim užetom izlazi se na hrbat Kozjaka, odakle vodi put do Velikog vrja Kozjaka (780 m) - gornji dio staze je namijenjen samo iskusnim planinarima.

Kaštel Lukšić
Mihovil Rosani je 1482.g, na zapadnom dijelu današnjeg Kaštel Lukšića izgradio svoj kaštel koji je izvrstan primjer gradnje kaštela na morskim hridima.
Oko Rušinca se nalazilo manje selo koje je iz sigurnosnih razloga napušteno. Uz selo se smjestila crkva sv. Ivana.
Nikola i Jerolim Vitturi, trogirski plemići dobili su 1487.g.dozvolu od mletačkog dužda da izgrade dvorac kaštela uz more kako bi zaštitili svoje obitelji i težake iz sela Ostrog na grebenu Balovan. Dvorac je izgrađen u stilu raskošne renesansne palače i završen je 1564.g. Sastoji se od južne rezidencijalne dvokratne građevine sa balkonom i izlazom na more u slučaju opasnosti. Na sjevernoj strani se nalaze dvije obrambene kule i mašikul i pokretni most kao veza s kopnom. U 18 st. je pokretni most zamijenjen kamenim na jedan luk. U sredini dvorca nalazi se dvorište s arkadama dok su na I i II. Katu smještene galerije.
Danas se u obnovljenom dvorcu Vitturi nalaze Muzej Grada Kaštela, Turistička zajednica Grada Kaštela te druge kulturne ustanove. Postaje kulturno središte Grada u kojem se održavaju izložbe, koncerti, kazališne predstave i sl.
Oko kaštela je sagrađeno selo s obrambenim zidom. Crkva Gospe od Uznesenja sagrađena je 1530.g. u gotičkom stilu i nalazi se na samom sjevernom rubu starog sela. Nova župna crkva je građena od 1776.g. do 1817.g. u stilu kasnog baroka. Prava je riznica umjetnina, slika i skulptura. U njoj nalazimo barokno raspelo g. Piazzette (17.stoljeće), oltarnu palu Palme Mlađeg (16.st.) - Bogorodičino Uznesenje, sliku "Bogorodica s djetetom" (15.st. ) na glavnom oltaru te oltarnu raku sv. Arnira - rad Jurja Dalmatinca iz 15.st.
U Lukšiću se također nalazi i kaštel Tataglia – Ambrossini kojeg je, za svoje posjete Kaštelima, 1903. godine kupio dr. Henrik Šoulavy iz Praga i u njemu 1909. godine otvorio prvi pansion.
Kaštel Lukšić je poznat po legendi o mladom paru, Miljenku i Dobrili, kaštelanskom Romeu i Juliji čija je ljubav, iako okrunjena brakom, završila tragično.
U neposrednoj blizini dvorca nalazi se park - perivoj Vitturi, klasicističkog tipa iz druge polovice 18. stoljeća. Utemeljio ga je Radoš Micheli Vitturi a 1968. godine je proglašen spomenikom parkovne arhitekture. Uz Gučetićeva u Trstenu, Garanjinova u Trogiru i Borellijeva u Sv. Filipu i Jakovu ovaj park se može pribrojiti rijetkim spomenicima te vrste.
Nedaleko od parka Vitturi nalazi se granični kameni stup koji je u srednjem vijeku označavao granicu između posjeda trogirskih i splitskih vlastelina.
Na grebenu Balavan (259 m) koji se smjestio podno Kozjaka nalazi se crkva sv. Lovre od Ostroga, sela koje je nekada bilo sjedište didića - slobodnih seljaka sa vlastitim posjedima a koje se spominje 1171.g. Naselje je izgrađeno na ostacima ilirske i rimske naseobine.
Na Ilirskoj Gradini (637 m), najvišem vrhu zapadnog dijela Kozjaka sagrađena je crkva sv. Ivana Birnja. Na dan sv. Ivana od Birnja biralo se župana, pa je po tome vjerovatno i crkva dobila ime.

Kaštel Stari
Koriolan Cipico, trogirski vlastelin pisac, humanist i vojskovođa u ratu na Lepantu je 1476.g. u Kaštel Starom, na morskoj hridi dao izgraditi svoj kaštel. Kaštel je bio spoj tvrđave i palače, odvojen od kopna opkopom, a sa kopnom spojen pokretnim mostom (brvnom). Otuda potječe i naziv za prostor pred kaštelima - Brce (brvce). Nakon požara je 1493. obnovljen u renesansnom stilu s dvorištem s arkadama i južnim balkonom kojeg krasi obiteljski grb. Oko dvorca su svoje kuće izgradili stanovnici kozjačkog sela Radun. Oko sela su 1507.g. izgradili utvrdu a do danas su sačuvani perimetri sela s ulicama koje se sijeku pod pravim kutom baš kao na nacrtu mjesta iz 1704.g. Unutar sela nalazi se crkvica sv. Josipa koju je u 17. stoljeću sagradio Celije Čipiko.
Župna crkva sv. Ivana Krstitelja, sagrađena izvan utvrđenog sela, posvećena je 1641.g. a obnovljena 1714.g. Unutrašnjost je ukrašena s pet mramornih oltara i pet oltarnih pala. U njoj se čuva čudotvorna ikona iz 16 stoljeća - Gospa od Milosti, tijelo sv. Felicija, zaštitnika sela.
Zapadno od crkve se nalazi palača obitelji Celio Cega, sagrađena u 16. stoljeću, a nešto dalje, u smjeru zapada, u moru se naziru temelji kaštela Andreis.
Posebnost nove župne crkve je u vremenu trajanja njezine izgradnje, koja je trajala od 1871. – 1970. godine.
O postojanju sela Radun smještenog na obroncima planine Kozjak svjedoči starohrvatska crkva sv. Jurja od Raduna iz 10./11. stoljeća. To je jedina crkva sačuvana u izvornom obliku. Jednobrodni prostor izvana je ukrašen plitkim nišama, a iznutra lepezama. Vanjski zid pravokutne apside raščlanjen je nišama. Arheološka istraživanja provedena na okolnim grobovima ukazala su na kontinuitet pokapanja od 9. do 15. stoljeća. Starohrvatski nakit i predmeti pronađeni u grobovima čuvaju se u Muzeju grada Kaštela.
Iz Kaštel Starog do prijevoja Malačka (480 m) vodi obilježena planinarska staza. Na prijevoju se nalaze planinarski domovi Malačka i Split koji ujedno predstavljaju polazne točke planinarskih staza prema Kozjaku i Kaštelanskoj zagori. To je ujedno najlakše dostupan vidikovac sa veličanstvenim pogledom na Kaštelansko Velo i Malo polje, zaljev, Split, Marjan, Trogir te srednjodalmatinske otoke.
Na obližnjem vrhu je u pravcu zapada sagrađena kapelica s križem kao spomen svim Kaštelanima koji su svoje živote izgubili u Domovinskom ratu.

Kaštel Novi
Trogirski vlastelin Pavao Antun Ćipiko dao je 1512.g. sagraditi svoj kaštel u obliku četverokutne kule oko kojeg se kasnije razvilo naselje, obrambenim zidom okruženo sa istočne, sjeverne i zapadne strane, a s južne strane morem. Sa sjeverne strane, na ulazu u selo, na mjestu gdje se nalazio pokretni most, nastalo je Brce na kojem je 1775.g. sagrađena bratska kuća sa satom.
Župna crkva sv. Petra od Klobučca sagrađena je na temeljima crkve iz 13. stoljeća.
U njoj se nalazi vrlo bogata riznica srebra i crkvenog ruha.
U Kaštel Novom je rođen i akademski kipar Marin Studin (1895 - 1960). Bio je učenik Ivana Meštrovića, a kip sv. Roka kojeg je izradio krasi crkvicu sv. Roka iz 16. stoljeća. Autor je i spomenika "Vjesnik slobode" (konjanik) koji dijeli Kaštel Stari od Kaštel Novog dok su ostala njegova djela pohranjena u galeriji Studin i trenutno su nedostupna za javnost.
U polju iznad Kaštel Novog od pamtivjeka se uzgaja vinova loza a početkom 19.st. vinograde je napala i pokosila filoksera. Nakon toga su obnovljeni, a posađene su i nove vrste vinove loze. Starih sorti kao što je npr. kaštelanski crljenak, u svijetu, a posebno u Kaliforniji poznatiji kao Zinfandel, ostalo je vrlo malo. Domovina te američke loze je Kaštel Novi gdje nekoliko trsova još uvijek raste u vinogradu gospodina Radunića. Posađeno je i nekoliko novih vinograda te loze, a loza kaštelanskog Crljenka pronašla je svoje mjesto i u Biblijskom vrtu.
Didići iz sela Špiljana su 1189.g sagradili i osnovali kao beneficij crkvu Gospe od Špiljana ili Stomorije u Kaštelanskom polju i na taj način stekli pravo izbora župnika koji se izdržavao od prihoda beneficija.
U zid crkvene apside ugrađen je fragment starokršćanskog reljefa koji prikazuje dva dupina i križ.
Crkva je okružena stoljetnim stablima, u njezinom dvorištu se nalazi izvor vode što je pružilo idealne uvjete za pokretanje Biblijskog vrta koji je utemeljen u čast prvog dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku. U njemu već rastu neke, a tijekom vremena će biti posađene sve biljke koje se spominju u Bibliji. Biblijski vrt je uređen na temelju idejnog rješenja Dobrile Kraljić i arhitekta Ede Šegvića.

Kaštel Štafilić
Utvrdu (kaštel) s dvorištem, danas poznatu kao kaštel Rotondo, dao je 1508.g. izgraditi trogirski vlastelin Stjepan Štafileo, na morskoj hridi.
Stambeni dio kaštela nalazio se na južnoj strani gdje se nalaze i vrata za napuštanje kaštela brodovima. Zanimljivo je da je prezime i obiteljski grb uzeo grozd - grčki staphile. Oko naselja stvoreno je naselje pravokutnog tlocrta, okruženo jarkom. Iz sela su preko pokretnog mosta vodila Sela vrata. Prostor je nazvan Brce. Tako se samo u Kaštel Štafiliću i Kaštel Novom Brca nalaze na periferiji sela, dok se kod ostalih nalaze uz sam kaštel. Uz obrambene zidine sagrađen je kaštel obitelji Ferra, danas u vlasništvu obitelji Pera.
Na zapadnom dijelu Kaštel Štafilića nalazi se kula Nehaj koju su 1548.g. počeli graditi Ljudevit i Ivan Lodi. Kula je sagrađena do gornjih pragova prozora prvog kata. Radovi su prestali nakon smrti braće Lodi, a kako nisu imali muških potomaka, kćeri i zetovi su odustali od gradnje. Kula Nehaj, iako nedovršena, plijeni poglede likovnjaka, pjesnika i turista. Ponekad za vrijeme plime izgleda kao da plovi morem.
Prva crkva u Štafiliću sagrađena je 1566.g. na kojoj su do današnjeg, baroknog izgleda izvršene brojne preinake. U njoj se nalazi čudotvorna ikona iz 16.st., tradicionalni kaštelanski zlatni nakit, te kipovi sv. Blaža i sv. Lucije, radovi Marina Studina.
Crkva sv. Juraja od Žestinja je starohrvatska crkva iz 12. st. na kojoj se posebno ističe lijepi nadvratnik ukrašen stiliziranim lišćem i križem.
Oko nje se nalazi staro groblje s očuvanim stećcima od kojih jedan ima ugraviran polumjesec. Na ovom području se nekada nalazilo srednjovjekovno selo Žestinj – Miran koje se prostiralo duž obronka planine Trečanice.
Na vrhu Velikog Bijaća (208 m) sagrađena je crkvica sv. Nofra. Na pročelju se nalazi natpis o obnovi crkve koji potječe iz 1475.g. što dokazuje da potječe iz ranog doba. Crkvu karakterizira lijepi gotički svod.
Ispod brda se nalaze Bijaći, značajno povijesno naselje iz perioda od antičkih vremena do srednjeg vijeka. Na antičkim ostacima sagrađena je ranokršćanska bazilika a u 9. st. crkva sv. Marte. Od ranog srednjeg vijeka, 9.st. pa sve do kraja XI. stoljeća Bijaći su bili jedno od glavnih središta Hrvatske države. Tu je otkrivena i jedna od najstarijih starohrvatskih crkvi – crkva sv. Marte. To je predromanička trobrodna građevina s uglatom apsidom i temeljima zvonika na pročelju. Oko nje se nalaze i ostaci drugih građevina te kasnoantičko i starohrvatsko groblje.
Na toj su lokaciji provođena arheološka istraživanja tijekom kojih je pronađen kameni namještaj starohrvatskog graditeljstva, ukrašen pleternom plastikom. Pronalasci su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (veliki ciborij) te u Muzeju Grada Kaštela.
Današnju crkvicu dao je 1908.g. sagraditi don. Frane Bulić, pored ruševina crkvice sv. Marte.
Bogati nalazi dokazuju da su tu stolovali hrvatski narodni vladari a u prijepisu Trpimirove darovnice koja je napisana i pročitana 4. 3. 852.g. stoji: " Ja knez Hrvata " i " Učinjeno u mjestu koje se zove Bijaći " čime se potkrepljuje gore navedena tvrdnja.
Makadamskim putom između Trećanice i Opora u smjeru Prosike stiže se do lovačkog doma Tikvenjak, smještenog u lovištu o kojem se brine Lovačko društvo Donja Kaštela.
Na zapadnoj granici kaštelanskog prostora nalazi se Mujina špilja u kojoj se već dugi niz godina provode arheološka istraživanja. Pronađeno je mnogo kamenog oruđa, obrađenih životinjskih kosti i ognjišta. Dokazano je da su nalazi stari oko 45 000 godina što kazuje da je na tim prostorima obitavao i lovio pračovjek - neandertalac i to u vremenima kada je kopno sezalo sve do otoka Visa.

U Kaštel Štafiliću raste iznimni spomenik prirode, maslina stara više od 1500 godina. Pretpostavlja se da potječe iz Južne Italije ili Grčke. Zovu je Stara maslina (Olea Europea) odnosno Mastrinka, kako je zovu mještani.
Godišnji urod ove masline prerađuje se u ulje koje se u replikama staklenih grčkih lakrimarija koristi kao autohtoni kaštelanski suvenir. Spomenikom prirode je proglašena 1990.g.

...