Grad Otočac središte je cijele pokrajine Gacke i sjedište Gacke. Jedno od najstarijih naselja s hrvatskim življem. Prvi se put spominje na Baščanskoj ploči (1100.g.). U to je vrijeme benediktinski samostan s. Nikole u Otočcu bio povezan sa samostanom sv. Lucije u Baškoj na otoku Krku. No, povjesničari smatraju da je Otočac mnogo stariji, te da je vjerojatno i knez Borna početkom 9. stoljeća imao jedno od svojih sjedišta u Otočcu. Otočac svoj naziv i opstanak duguje riječkom otoku. Otočac (mali otok) se sve do 18. st. nalazio na prirodnom otočiću usred rijeke Gacke, utvrđen zidinama i kulama radi obrane. Prići mu se moglo samo čamcem. Toga je činilo neosvojivim i u svojoj dugoj povijesti Otočac nikada nije bio zauzet. Ostali žitelji gradili su u rijeci Gackoj sojenice na vodi u blizini utvrđenog grada, pa je susjed k susjedu mogao doći samo čamcem. Bila je to svojevrsna Venecija u malom. No, na području grada ima tragova življenja čovjeka iz starijih vremena. Japodi su živjeli u gradinama na Umcu i Vinici.

Prva sačuvana darovnica o Otočcu datira iz 1300. godine kad napuljski kralj Karlo II. daruje zemlju i grad Otočac Dujmu II. knezu krčkom. Knezovi Krči, kasnije nazvani Frankopanima, dali su utvrditi grad, gradili su crkve i poticali kulturu i pismenost. Tijekom tri stoljeća knezovi Krčki su boravili u Otočcu: Dujam II, Fridrik III, Žigmund (Sigismund) i Martin Frankopan. Za vrijeme Žigmunda Otočac je doživio svoj procvat. Papa Pio II. utemeljio je 5. ožujka 1460. godine Otočku biskupiju, kolegijalnu crkvu sv. Nikole uzdigao u katedralu, a Otočac je dobio papinskom poveljom status grada (civitas).

Vojna krajiška uprava sagradila je 1619. godine iznad Otočca na istoimenom brežuljku utvrdu Fortica i time konačno spriječila Turke da zauzmu Otočac i prodore prema Primorju i Senju. Otočac se počinje razvijati i izvan gradskih zidina tek sredinom 18. st. Kad je turska opasnost konačno jenjala i kad je postao sjedište Otočke pukovnije, Carica Marija Terezija učinila je grad 1746. god velikim trgovištem. Već je 1727. osnovala u Otočcu trivijalnu školu, a 1782. krajišku glavnu školu. 1870. godine dječačka škola pretvorena je u građansku školu. Hrvatski general Nikola Maštrović 1844. godine u gradu je osnovao kazalište koje je davalo predstave na njemačkom i hrvatskom jeziku. Ulaznice za kazalište tiskane su u Beču čak u četiri boje. Godine 1873. ustanovljena je narodna čitaonica koja djeluje sve do danas, a koju je podupirao i veliki hrvatski mecena, bosansko srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer.

Rijeka Gacka grad dijeli na Gornji i Donji grad. Središte je Gornjeg grada crkva Presvetog Trojstva, prostrana jednobrodna građevina sa zaobljenim svetištem i sa tri bočne kapele sa svake strane. U crkvi je bilo sedam kasno-barokno-klasicističkih oltara, propovjedaonica, krstionica i nadgrobne ploče iz 18. st. (obitelji Degoricija). Od oltarnih slika ističe se Raspeće M. Shiedera iz 1867. g. Ova se crkva spominje 1684. ,no vjerojatno je mnogo starija. Pretpostavlja se da je sagrađena na ostacima nekadašnje benediktanske crkve sv. Nikole, koja je za vrijeme Otočke biskupije bila katedralom. U otočkoj župi čuva se pečat otočkog biskupa Petra Andreisa, mitra jednog od otočkih biskupa iz 15. st. I urbari s početka 18. st. u Donjem gradu 1723.g. sagrađena je u Poljicima jednobrodna kapela Blažene Djevice Marije. Mnogo je manja poligonalna kapelica Sedam žalosti Blažene Djevice Marije iz 1725.g. na brdu Fortica.

U Otočcu djeluje Muzej Gacke za Otočac i širu okolicu. Smješten je u spomen-domu I. zasjedanja ZAVNOH-a (spomenik I. kategorije). Muzej djeluje već nekoliko desetljeća kao kulturna ustanova čija je zadaća skupljanje, čuvanje, sređivanje, proučavanje, prezentiranje i objavljivanje muzejske i povijesno kulturne građe cijele Gacke. Četiri stalna postava čuvaju arheološke nalaze iz Pećine u Lešću, nalaze iz pećine Bezdanjača kod Vrhovina i bogatu japodsku zbirku bakrenih, staklenih i jantarnih ukrasa. U muzeju je najveća zbirka slika, crteža, dokumenata i uporabnih predmeta akademskog slikara Stojana Aralice podrijetlom iz Otočca. O povijesti Otočca i okolice svjedoči zbirka dokumenata Otočac kroz stoljeća i postav 133. Otočke brigade iz razdoblja Domovinskog rata. Muzej ima etnološku zbirku vrijednih predmeta te postav od osamdesetak plemićkih grbova iz Gacke.

U gradu Otočcu je zanimljivo pogledati stari kameni most iz 1876. g. na rijeci Gackoj i fasade građanskih kuća iz razdoblja Vojne granice (19. i početak 20. stoljeća). U neposrednoj okolici se možete voziti motorima na super kros stazi, ribariti ili splavariti na rijeci Gackoj uživajući u miru i idiličnom krajoliku.

Sliku suvremenog Otočca izmijenile su i graditeljske intervencije u njegovo stoljetno urbano tkivo. Obnovljena je povijesna urbana jezgra devastirana u Domovinskom ratu 1991., redizajniran gradski park u skladu sa suvremenim parkovno-arhitektonskim rješenjima.
Njegovu urbanu sliku izmijenila su i zdanja velikih trgovačkih kuća KONZUMA i LIDLA, novoizgrađeni park koji oplemenjuje prostor otočkog autobusnog kolodvora, a Otočani su dobili i suvremeno uređeni prostor nove gradske tržnice, svečano otvoren 2002. te prostor nove Narodne knjižnice. Izgradnjom nove sportske dvorane svim građanima, a osobito mladima pružila se mogućnost bavljenja sportom i drugih sportskih sadržaja kao i održavanja kulturnih manifestacija.

Nekad industrijski najrazvijeniji grad u regiji, danas je otvoren stranim investitorima, a poduzetničke aktivnosti nastoje se intenzivirati aktualnom izgradnjom poslovne zone na Špilniku. Time se potiče otvaranje radnih mjesta, ali i zaustavljanje depopulacije, što je izrazito demografsko obilježje i ovog dijela regije. Dijelom i zbog zaustavljanja tog trenda te zbog zadržavanja mladih ljudi, u Otočcu je (2001.) utemeljen Upravni odjel Veleučilišta u Rijeci koji danas djeluje u okviru Veleučilišta Nikola Tesla u Gospiću, pa je Otočac, radom tog Odjela, uz predškolsko, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje i grad visokoškolskog obrazovanja.

Grad Otočac postao je otvoreniji i komunikacijski povezaniji s ostatkom Hrvatske. Moderna auto-cesta, otvorena 2004. godine, dokida posljednje tragove njegove stoljetne maginalizacije i još više ga uključuje u modernizacijske procese, odvodeći ga ukupnošću njegovih resursa i razvojnih šansi korak dalje u postindustrijsko doba 21. stoljeća.




Muzej Gacke

Muzej Gacke, osnovan 1997. godine, zavičajni je muzej i djeluje u sastavu Gackog pučkog otvorenog učilišta u Otočcu. Počeci muzejske djelatnosti bilježe se još 1969. godine uređenjem Arheološkog japodskog postava u Narodnom sveučilištu "Marko OreŠković". Njegovom građom i postojećim etnografskim predmetima krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća utemeljuje se Muzejsko-zavičajna zbirka koja se kasnije dopunjuje novim predmetima i čini nukleus budućeg muzeja. Muzejsku građu 1976. godine obogaćuje ostavština akademskog slikara Stojana Aralice (Škare 1883. - Beograd 1980.) koji, uz osobne predmete i dokumente, Sveučilištu poklanja dio svog likovnog fundusa. Od 1988. dio je muzejske građe i postav Prvog zasjedanja ZAVNOH-a kojim je rekonstruirana pozornica ovog povijesnog događaja. Postav je devastiran granatiranjem početkom Domovinskog rata, a dokumenti Prvog zasjedanja ZAVNOH-a čuvaju se danas u Povijesnoj zbirci muzeja.

Muzej Gacke sabire i proučava, izlaže i čuva građu i dokumentaciju o prošlosti Gacke i grada Otočca tako da su stalne postave u muzeju:

- Arheološka japodska zbirka
- Spomen-zbirka Stojana Aralice
- Kulturno-povijesna i Povijesna zbirka "Otočac kroz povijest"
- Zbirka iz Domovinskog rata

Predmetima Arheološkog japodskog postava (nakit, oglavlja, oruđe, posuđe) prezentiraju se ostaci materijalne kulture Japoda, prethistorijskog ilirskog plemena koje je na području Gacke živjelo od 10. do kraja 1. st. pr. Krista.
Ulja na platnu, crteži, akvareli, te osobni predmeti, slikarski alati i dokumenti izlošci su memorijalne zbirke koja oslikava život i rad svjetski poznatog koloriste Stojana Aralice.
Etnografskim postavom izloženi su predmeti tradicijske kulture Gacke u posljednjih stotinjak godina (alatke za izradu tekstila, narodna nošnja, stari tekstil, poljodjelski alati, lončarsko kolo).
U postavu "Iz Domovinskog rata" izložena su ručna vatrena oružja, ostaci projektila i granata, kronologija zbivanja 1991., te fotodokumentacija o razaranjima i ostalim ratnim stradanjima na području grada Otočca.
Fotografije i dokumenti izlošci su stalnog postava "Otočac kroz povijest" kojim se prezentiraju sve poznate činjenice o prošlosti Gacke i Otočca, od kulture pretpovijesnih Japoda, dolaska Rimljana, nastanka grada i prvih pisanih dokumenata u kojima je spomenut, Vojne krajine, Prvog i Drugog svjetskog rata do razdoblja gospodarskog i kulturnog razvitka i Domovinskog rata.
Muzej djeluje u zgradi Spomen-doma ZAVNOH-a koja je vlasništvo Hrvatskog sabora i koja je spomenik kulture nacionalnog značaja.

---

Fotogalerija: izvor Wikipedia

...